Dušanka Popov

Punih 35 godina idem u školu. Ne zato što sam loš đak, već zato što školu volim. Nekad kao učenik, a 18 godina u nazad kao profesor i psiholog u Gimnaziji „Sveti Sava“ u Beogradu. Za razliku od većine, moja ljubav je vremenom rasla… Volim rad sa mladim ljudima, i u njima vidim svu njihovu lepotu i snagu, koju često ne vide njihovi roditelji, profesori, a ni oni sami. Srećna sam što je suština mog posla pružanje podrške mladima u povezivanju sa sobom i njima bitnim ljudima.

Moja porodica je moja druga škola. Kroz ulogu supruge i majke toliko toga učim o sebi i međuljudskim odnosima. Fascinirana sam spoznajom koliko su me moja deca naučila da se ja povežem sa sobom, a potom i sa njima. Nije uvek lako, ali se u dubini duše radujem svim izazovima jer znam da su one tu da nas povezu i učine kompetentnijim roditeljima, partnerima…

U učenje Jespera Jula sam se zaljubala na prvo čitanje, a posle dubinskog proučavanja sam ga zavolela. Osećam se zahvalno, privilegovano i uzbuđeno što imam priliku da Julove reči prenosim dalje jer svaćene i primenjene imaju magično dejstvo na razvoj kako pojedinca tako i porodice, ali i celog društva.